Može li Iran uništiti USS Abraham Lincoln svojim hipersoničnim raketama?

Prije eventualnog iranskog napada, koji bi se vjerovatno dogodio samo ako bi prije toga SAD izvršile agresiju, američki nosač bi koristio svoj AN/SLQ-32(V)7 SEWIP Block III sistem za elektronsko ratovanje. Ovaj sistem je dizajniran da projektuje "nekinetičke" snopove energije kako bi spržio osjetljivu elektroniku za navođenje dolazeće rakete.

Hipersonična prijetnja "Fattah-2"

Jezgro iranske prijetnje je raketa Fattah-2, koja koristi hipersonično jedriličarsko vozilo (HGV). Za razliku od tradicionalnih balističkih raketa koje lete u predvidljivom visokom luku, Fattah-2 se odvaja od svog potisnika i klizi kroz gornje slojeve atmosfere brzinom većom od 13 maha. Njena ključna karakteristika je manevarska sposobnost; može promijeniti kurs usred leta, što algoritmima presretača američke mornarice čini nevjerovatno teškim da predvide gdje će se nalaziti za pet sekundi, čineći starije odbrambene proračune zastarjelim.

Fizika "plazma stealth"

Glavni izazov za Lincolnov radar je fizika hipersoničnog leta. Putovanje brzinom od 13 maha kreira toliko trenja da projektil postaje obavijen omotačem pregrijane plazme. Ova plazma apsorbuje radio valove, potencijalno kreirajući "slijepu tačku" za brodske radarske senzore tokom određenih faza leta. Iako nije zaista nevidljiv, ovaj efekat odgađa detekciju, smanjujući vrijeme reakcije Lincolnovih odbrambenih sistema sa minuta na samo nekoliko sekundi.

"Metak pogađa metak"

Primarni odgovor američke mornarice na ovu prijetnju je standardna raketa RIM-174 (SM-6) Dual II. Ovo je trenutno jedina raketa u američkom arsenalu sposobna presresti hipersonično jedriličarsko vozilo u njegovoj terminalnoj fazi. SM-6 koristi napredni softver za izračunavanje "ispuštanja energije" dolazeće jedrilice, predviđajući njenu putanju neposredno prije udara. Međutim, fizika ovog presretanja slična je "pogađanju metka metkom", što zahtijeva nivo preciznosti koji ima veliku marginu greške u stvarnoj borbi.

Jaz "lanca ubijanja"

Da bi Iran pogodio američki nosač aviona, prvo ga mora pronaći. To je problem "Kill Chain" (lanca ubijanja). Hipersonične rakete su nevjerovatno brze, ali sateliti i dronovi koji se koriste za njihovo ciljanje često su spori ili podložni ometanju. Ako se Lincoln kreće brzinom od 30 čvorova u "Ghost Mode" (režimu duha), podaci o ciljanju poslani raketi prilikom lansiranja bit će zastarjeli do trenutka kada oružje stigne 10 minuta kasnije. Za razliku od "pametne" krstareće rakete, hipersonična jedrilica koja putuje brzinom od 13 maha ima ograničeno vidno polje za "tražiti" brod u pokretu ako su početne koordinate pogrešne.

Moguće onesposobiti Lincoln

U stvari, gotovo je nemoguće da jedna nenuklearna hipersonična raketa potopi nosač aviona klase Nimitz, navodi se u analizi. Brod se sastoji od hiljada vodonepropusnih odjeljaka napravljenih od čelika visoke čvrstoće. Međutim, Iranu nije potrebno potopiti brod da bi pobijedio; potrebno im je samo onesposobiti ga. Kinetička energija objekta od 2.000 funti koji udari u pilotsku palubu brzinom od 10 maha probila bi rupu kroz pistu i potencijalno detonirala avionsko gorivo ispod. Ovo ne bi potopilo brod, ali bi pilotsku palubu učinilo neupotrebljivom, sprječavajući lansiranje F-35 i efektivno uklanjajući "Armadu" iz borbe.

Elektronsko "meko ubijanje"

Prije eventualnog napada, Lincoln bi koristio svoj AN/SLQ-32(V)7 SEWIP Block III sistem za elektronsko ratovanje. Ovaj sistem je dizajniran da projektuje "nekinetičke" snopove energije kako bi spržio osjetljivu elektroniku za navođenje dolazeće rakete. Budući da se Fattah-2 oslanja na složene senzore za upravljanje kroz atmosferu, ranjiv je na snažno ometanje koje može zbuniti njegov unutrašnji žiroskop ili zaslijepiti njegov terminalni tragač, uzrokujući da se raketa sruši u okean kilometrima daleko od cilja, a da je presretač nikada ne dotakne.

Neophodnost "roja"

Vojne simulacije ukazuju na to da jedna hipersonična raketa ima malu vjerovatnoću probijanja Linkolnovog Aegis štita. Da bi uspio, Iran bi morao lansirati roj balističkih i hipersoničnih raketa istovremeno kako bi preopteretio brodske računare za kontrolu vatre. Opasnost nije kvalitet prve rakete, već kvantitet plotuna; Linkoln nosi ograničen broj odbrambenih presretača, a ako Iran može ispaliti više raketa nego što brod ima municije, matematika preživljavanja okreće se protiv nosača aviona, stoji u analizi.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad